Kruševu gradu bio je rođen
naočit momak sudbinom vođen
da glasom uljepša nam dane,
k`o zvijezda na nebu da bljesne i nestane.
A bio je stvarno vrhunska klasa,
makedonski slavuj prekrasnog glasa,
on pjesmom je širio ljubav
onako plemenit, i dobar i "ubav".
O, vidiš li Bože, kralju nebeski,
koliko nam fali Toše Proeski ?
Od onoga dana tuga nas prati,
za njim će nam srce uvijek plakati.
A kao da nas je sunce obasjalo,
kad se pojavio s onim osmijehom na licu
i glasom anđela dodirnuo nam dušu,
nudeći svoje srce na dlanu. A onda je otišao...Zauvijek.
Tog sumornog jutra stigle su vijesti:
"Pogin`o Toše u zoru, na cesti !"
Od tada u nama sve plače,
al` Tošine pjesme od smrti su jače.
O, reci nam Bože, kralju nebeski,
zbog čega je umro Toše Proeski ?
Nek godine idu, nek vrijeme leti,
za njim će nas uvijek duša boljeti.
Jer bio je momak srca poštena
i pjevač sa glasom za sva vremena.